U subotu, 26. rujna 2026. u novouređenoj zlatarskoj Sokolani održan je 57. Zbor
malih pjesnika, jedna od najvažnijih manifestacija posvećenih očuvanju zavičajnog
kajkavskog izričaja učenika osnovnih škola. U iznimno jakoj konkurenciji od čak 281
pristigle pjesme iz 51 škole diljem Hrvatske, naše su učenice ostvarile izvanredne
rezultate i ponosno predstavile našu školu!
Druga nagrada i priznanje za najbolju interpretaciju
Stručno prosudbeno povjerenstvo odabrao je samo 61 rad za izvođenje i tisak u
ovogodišnjoj zbirci pjesama, a među njima su se svojim talentom posebno istaknule
naše dvije učenice:
Marija Drač iz Područne škole Josipa Jedvaja Vrbno osvojila je visoku drugu
nagradu za svoju autorsku kajkavsku pjesmu,
Eva Paska iz matične škole oduševila je žiri i publiku svojim nastupom te joj je
dodijeljena posebna nagrada za najbolju interpretaciju stihova.
U zbirci je tiskana i pjesma učenice Hane Jagarinec. Sve pjesme možete pročitati u
Zborniku te na stranici škole (Fotogalerija).
Zaslužene pohvale i našim mentoricama
Iza ovih sjajnih rezultata stoji i predani rad naših učiteljica koje svakodnevno potiču
ljubav prema zavičajnom govoru. Velike čestitke upućujemo našim učenicama na
kreativnosti i izvrsnom krasnoslovu, kao i njihovim ponosnim mentoricama, Vesni
Funda Štefanek i Emiliji Zagrajski-Maligec, na stručnom vodstvu i motivaciji.
NE ESTOJAM IJSTO
Stejim pred entorem,
kok enije parvi dijen
do mi ja holjo bilo predugo,
a paus zvezoti nijesum znulo.
V šekeštrije ebločim bijelu holju,
pausa pe bojumi i dnavimi jamljam.
Mežnor vač sviječa vužijža.
Blegeslavi nos miništrunta
do pravedne varšimo svu svatu službu…
Velječausni sa peklanji,
atpra misal ne entoru.
Denajsim ampuljica s vijnem i vuodu.
Čito z misalo, petijhe edgevorjom.
Sončeke v cirkvicu pesvijeti.
Zvuon zezvanji.
Klječim.
Znum zoke sum tuj.
V ritmu maljitva
velječausni ekrača strunica.
Lučam kalež i patenu,
hostiju ne korporalu,
plitico štaro prekrivo Etojstve.
Ne rozmem de krojo,
alji verjam.
Tamjan sa pedijža z kadionica kok maljitvo,
negdor resparšeno, nedgor nejosno,
alji furt iskrano.
Pe te svate službe
blegeslavi nošu demevinu i cijelji sviet…
Iza mana detinjstve,
a naupre nepeznauti pot.
Nija me strauh.
Tuj pred entaurem nuvčilo sum
peslušoti, čokoti i služiti.
Ne edlauzim proznego sarco:
ne estojam ijsto.
MARIJA DRAČ
MUOJ UOČO
Sauki dien muoj uočo
z svago špumpeto mile
ma gledi i sume jamput
glosne mi veli: „Heđi jiest!“
I hitre z špumpeto edbeži.
Fruštuk tuopli ja,
ed njagvego sarco
zegrija sa.
An ne pejsel prajda,
jo znaum do muorom,
ali v škuolu mi sa najda.
I cieli dien ne veidima sa,
a ma sarčeke bez njago
prozne ja.
Nu, do duojda z paslo
an ja muoj cielji sviet.
Jo sum kok čmalico štaro
sparhna ne cviet.
I niša nos zecuoprol nie,
sume do mi sa an nesmija.
A do nuoč epaudna,
fljatne sa teljevizoro vlevi
i još fljetneša zespi.
HANA JAGARINEC
PESMICO
Zmisljiti pesmicu hačaš,
alji nikok do v glauvu duojda.
Grountoš si grountoš,
sim po tum hejiš.
Nemuš ja nigder, niti v glauve,
niti v rouke.
Pačnaš peisoti po čitoš
fu sebe, po čitoš motere…
Grountoš si grountoš i
sume neke folji.
A ando sa Štefeko zmeisljim
i sume mi meisel ne pupier
fljatne bejži.
EVA PASKA
